Razlozi zasto volimo pogresne osobe…a nevidimo one prave oko nas.

Razlozi zasto volimo pogresne osobe…a nevidimo one prave oko nas.

1. svibnja 2021 Off By luca
Odabir partnera je jedan od važnijih ‘intervju za posao’ u našem životu. Otprilike
polovina nas prilikom tog odabira napravi ‘grešku’, ne zato što smo nesposobni,
već zato što smo ranjeni.

 

Najbrža, najlakša i najnevjerojatnija tehnika za uništavanje nečijeg života je stupanje u

ozbiljnu vezu s ‘pogrešnom’ osobom: s vrlo malo napora i bez urođenog nagona za

katastrofu, u srednjoj dobi ili ranije – možemo završiti u masi problema, od bankrota,

gubitka roditeljskih prava i društvene sramote do beskućništva, živčanog i duševnog sloma.

S jedne strane može biti prilično zabavno i slatko gledati kako mladi parovi, lijepo odjeveni

, pijuckaju koktele tijekom blagih ljetnih večeri, uz glazbu i plovidbu čamaca. S druge strane,

to je kao da gledamo malo dijete koje se igra napunjenom puškom ili naoštrenim nožem.

Odabir partnera je najvažniji ‘intervju za posao’ u našem životu. Otprilike polovina nas prilikom

tog odabira napravi grešku, ne zato što smo nesposobni, već zato što smo ranjeni. Mi kao da

očekujemo da ćemo za taj ‘posao’ dobiti barem minimalnu obuku i biti vođeni nekim

sigurnosnim svjetlima.

 

Ali mi smo ostavljeni da sami slijedimo svoje (pogrešne) instinkte, napušteni da sami da
prouzročujemo svoje predivne katastrofe, jedna generacija nakon druge, bez da izvučemo
najmanju korist iz svojih patnji i kasnih životnih spoznaja drugih.

PRIDRUŽITE NAM SE i zabavite se sa nama svakog dana. KLIKNI >>>OVDE<<<

 

Ono što, iznad svega, zamagljuje našu prosudbu, je nešto nad čime imamo ograničenu kontrolu

i rijetko nam je dana prilika da ih istražimo u dovoljnoj mjeri: naša djetinjstva, a posebno naša

problematična djetinjstva, koja su jedna od najvećih pokazatelja nesretne ljubavi odraslih osoba,

u procesu boli i patnje, jednostavno i potpuno, nesretno vrijeme uz naše najbliže u našim ranim životima.

Previše je očekivati da je netko tko je kao dijete bio nevoljen i nezbrinut, odraste u osobu koja

donosi razumne i uspješne odluke. Najbolje što možemo je shvatiti da naši instinkti mogu biti

dosta nepouzdani vodiči prema našem budućem zadovoljstvu -što bi nas moglo potaći da

zamolimo nekog da nam bude mudar i nepristrani sudac, koji će provjeravati i pomoći nam u tom zadatku.

Ovo je nešto što se događa zbog naših oslabljenih kapacitetima za ‘intervjue’:

 

1. Ne možemo ocijeniti

Ono što izdvaja emocionalno oštećene od snažnih i zdravih osoba nije njihov odnos s ludim

‘kandidatima’ (oni su svugdje i često su na prvu vrlo neodoljivi) nego njihova sposobnost da

pravovremeno uoče probleme i oslobode se takvih osoba, s potrebnom bezobzirnošću i odlučnošću.

 

2. Nismo sebi prijatelj

Razlog zaglavljenosti je krajnje bolan: mi se sami sebi ne sviđamo. Stoga, kad nas netko ostavlja,

iznevjeri, puše vruće i hladno, igra se s nama, rutinski obećava i gazi svoja obećanja, uskraćuje

nam nježnosti i zaklinje se da nam više nikada neće učiniti ništa nažao pa to onda nastavlja činiti,

naš prvi, drugi i stoti impuls nikada nije da jednostavno ustanemo i odemo.

 

Naša sklonost je da se pitamo kako smo mi izazvali taj problem, jesmo li nešto možda
pogrešno shvatili i da tražimo načine kako bismo manje uznemiravali partnera.

 

Naša nam je prošlost pomogla da razvijemo dirljivu, ali u konačnici katastrofalnu sklonost

da razmišljamo i poduzimamo radnje protiv sebe samih – i da dajemo neprirodno mnogo

zasluga nekome drugom. Možda će nam trebati desetljeće da shvatimo nešto što netko

može shvatiti tijekom jedne večeri: da nas osoba ne zavrjeđuje.

 

3. Ne možemo nikoga razočarati

Briga o sebi zahtijeva rijetku vještinu: sposobnost – u određenim trenucima – da razočaramo

drugu osobu kako biamo zaštitili sami sebe. Da bismo ostali zdravi, možda ćemo morati reći

ne tulumu, odbiti prijedlog prijatelja, odbaciti pozivnicu, a u partnerskom odnosu, uzrujati

partnera, čak i kada su on ili ona prema nama divni.

Za nekoga tko nije pun unutarnje ljubavi za sebe – kako se usuditi odbaciti ljubav druge osobe,

čak i ako je ona zamotana u otrov? Kako, s obzirom na to tko sam, da se usudim rasplakati partnera?

 

4. Nadamo se previše

Djeca koja odrastaju u obiteljima s teškim roditeljima ili skrbnicima ne mogu ih promijeniti il

i ih se riješiti. Iz položaja nemoći, ta djeca nauče izuzetno dobro jednu stvar: nadati se da će

se roditelji ili skrbnici magično promijeniti i naučiti biti bolji.

 

Ako budu strpljivi, dovoljno pristojni i susretljivi te teške odrasle osobe će se smilovati i promijeniti.
Ove paćeničke duše svoje pogrešno usmjereno strpljenje kao odrasle osobe unose u svoje odnose,
sa sličnim rezultatima. Nedostaje im ključan uvid: zdravlje ponekad uključuje sposobnost
odustajanja od određenih ljudi.

nastavak na sledecoj stranici…

Stranice: 1 2